Polazak djeteta u školu donosi velike promjene cijeloj obitelji. Razdoblje školovanja doživljavamo kao period intenzivnog učenje, no djeca su vrlo intenzivno učila i do polaska u školu. U ranoj dobi učenje djeteta je prvenstveno spontano, zatim u dječjem vrtiću kombinacija spontanog i reaktivnog učenja, dok se to s polaskom u školu i s većom zrelošću djeteta mijenja: dijete sada može odgovoriti na nove načine učenja i prilagoditi se zadacima koji se pred njega ili nju postavljaju. 

Školski način učenja važna je promjena kojoj se treba prilagoditi, jer odstupa od spontanog, iskustvenog učenja kakvo je bilo prije polaska u školu. 

Pripreme djeteta za školu neki  roditelji mogu doživjeti kao pritisak: Zna li moje dijete sva slova? Govori li engleski?  Može li dovoljno dugo sjediti? - sve su to pitanja koja roditelji sebi postavljaju. Priprema za školu nije „uvježbavanje", „pripremanje“ ili intenzivni razvoj pojedine vještine. Spremnost za školu nije posebna izdvojena vještina, već kombinacija cjelokupne razvojne zrelosti, karakteristika i vještina djeteta koje olakšavaju prilagodbu na nove okolnosti i specifičan način učenja

Često i olako zaboravljamo da učenje nije samo usvajanje obrazovnih sadržaja, nego da, uz jezike, matematiku i prirodu, djeca u školi uče i o boli, pravdi i nepravdi, uspjehu i neuspjehu, sukobima i načinima njihovog rješavanja, društvenom uključivanju i  osamljenosti, moći i nemoći, okrutnosti i suosjećanju.

Važno je da dijete tijekom odrastanja ima podršku u svim aspektima razvoja i važne informacije od odraslih u skladu sa svojom dobi, da raste u uvjetima koji su poticajni za razvoj socijalnih vještina i emocionalne zrelosti te razvija odnose u kojima će se osjećati sigurno.

Kako roditelji mogu olakšati polazak djeteta u školu pročitajte na sljedećoj poveznici.

pripremila Natalia Dujić, prof.