Val tragičnih događaja - Kako razgovarati s učenicima
Poštovani roditelji, cijenjeni kolege,
nažalost, strahote o kojima smo slušali u stranim vijestima preselile su se u naše blisko susjedstvo i vijesti koje čujemo izbijaju nam tlo pod nogama.
U ovom teškom razdoblju, traženje smisla ili uzroka tragedije za neke od nas i naše djece i učenika može biti način nošenja s boli, ljutnjom, tugom i tjeskobom koju osjećamo. Zatrpani smo brojnim vijestima i informacijama iz raznih izvora te iako je prirodno da želimo pratiti razvoj događaja, često podlegnemo dodatnom širenju straha i podijeljenosti među ljudima, a osobito se to događa djeci i mladima.
Važno je imati na umu kako širenje osjetljivih podataka o nečijem traumatskom iskustvu, bilo točnih ili netočnih, produbljuje patnju i potpiruje sekundarnu traumatizaciju zajednice. U ovom trenutku, suosjećanje i podrška najbolje su što možemo učiniti. Pritisci života sve su veći, pogotovo za mlade. Zbog lake dostupnosti medijskog sadržaja, učenici su izloženi gomili informacija o užasima koji konstantno pogađaju svijet, onaj daleki ili bliski.
S obzirom na val tragičnih događaja u našem neposrednom susjedstvu o kojima slušamo/čitamo danas svakako uzmite vremena da budete blagi i suosjećajni prema sebi i drugima, uzmite vremena za razgovor s djecom / učenicima, saslušajte djecu o njihovim strahovima te budite tu za njih. Detaljnije smjernice za razgovor možete naći na poveznici Poliklinike za zaštitu djece i i mladih Grada Zagreba.
O tome kako razgovarati s djecom možete pročitati i na Facebook stranici Zagrebačkog psihološkog društva.
Svi strašni događaji o kojima čitamo ovih dana su traumatski događaji po svojoj prirodi, na sljedećoj poveznici možete naći videozapis koji objašnjava traumu.
S obzirom na veliku količinu poluinformacija i dezinformacija u medijima dobro je s učenicima razgovarati i o vjerodostojnosti izvora.
Tragedije se ne moraju događati da bismo iz njih nešto naučili.
Briga za dobrobit zajednice odgovornost je i privilegija svakog pojedinca koji u njoj sudjeluje.
Natalia Dujić, školska psihologinja