Mjesec listopad posvećen je podizanju svijesti o disleksiji, jednoj od specifičnih teškoća učenja. Ovaj poremećaj ili ,kako ga sve više stručnjaka opisuje, drugačiji način funkcioniranja odnosi se na teškoće čitanja i pisanja. Neka od obilježja čitanja osoba s disleksijom uključuju produženo vrijeme čitanja, čitanje prema pretpostavci, zamjenu, dodavanje i/ili izostavljanje fonema u riječima, „gubljenje“ retka u tekstu, neprepoznavanje vlastitih grešaka u čitanju te otežano razumijevanje pročitanog. Osim navedenog, disleksija utječe i na sposobnost pisanja u vidu zrcaljenja grafema, zamjene, dodavanja i /ili izostavljanja grafema, sastavljanja riječi koje se pišu odvojeno, rastavljanja riječi koje se pišu zajedno te teškoće na razini rukopisa, pravopisa i kompozicije pisanog teksta.

Sliku disleksije ne čine samo problemi čitanja i pisanja već i jake strane, odnosno „umjetnički“ način razmišljanja, originalnost te izražena kreativnost. S ciljem razumijevanja perspektive učenika s disleksijom i dijeljenja njihovog iskustva s čitalačkim „mukama“, proveden je intervju s učenicom 7. razreda te s učenikom 6. razreda naše škole. Intervju možete pročitati u nastavku.

• Za početak mi reci nešto o sebi (hobiji, interesi, osobine).

Učenica: Volim plesati te sam se nedavno učlanila u klub. Za sebe bih rekla da sam draga osoba koja ima razumijevanja prema drugima, jako dobro slušam i dajem savjete.

Učenik: Bavim se veslanjem, a što se tiče hobija, volim crtati, iako rijetko crtam jer nemam baš vremena. Rekao bih da sam dobar prijatelj i da sam drag...i da mi je teško pričati o sebi.

• Možeš li se prisjetiti svog prvog razreda? Kako je proteklo usvajanje čitanja i pisanja?

Učenica: U tom periodu još nismo znali da imam disleksiju, ali je bilo dosta teško učiti slova. Mučile smo se, mama i ja, oko čitanja, ali sam puno vježbala. Tada sam mislila da je to nešto što je normalno jer sam se prvi put susrela sa slovima i čitanjem.

Učenik: Sjećam se da mi je teže išlo čitanje i pisanje, drugačije nego kod druge djece. Nedavno sam vidio snimku koju smo slali učiteljici za vrijeme online nastave i nisam baš dobro čitao.

• Jesi li dobar/dobra u matematici? Misliš li da je čitanje važno za matematiku?

Učenica: Ne! To je jedno od težih gradiva 6. i 7. razreda i koliko god vježbala i učila kada dođem na test čini mi se kao da sve zaboravim. Mislim da je čitanje bitno u matematici, pogotovo kod zadataka riječima, definicija i čitanja dužih brojeva.

Učenik: Možda jesam, ali bih trebao više učiti. Na ispitu mi se čini da sve znam, sve riješim, ali na kraju to bude neka slabija ocjena. Mislim da je čitanje važno u zadacima riječima, odnosno gdje trebam pozorno čitati.

• Kada si prvi put primijetio/la da ti čitanje “zapinje”? Koji su bili rani znaci?

Učenica: Tijekom 4. razreda sam promatrala drugu djecu kako čitaju i uspoređivala se s njima…tada sam primijetila da mi čitanje „šteka“. Slova su mi se „mutila“, zamjenjivala sam slična slova poput a i e, b i d te sam primijetila da sam dosta sporija i da se „zapletem sama preko svog jezika“.

Učenik: Na početku 1. razreda, ali najviše tijekom 3. i 4., tada sam i išao u SUVAG. Primijetio sam da mi je teško čitati duge riječi te su me zbunjivala slična slova kao i, l i j.

• Kako bi opisao/la svoje čitanje, odnosno pisanje?

Učenica: U proteklih par godina sam se dosta poboljšala, ali i dalje malo „štekam“ i zamjenjujem slična slova, međutim, sada mogu čitati knjige za zabavu, odnosno one koje me zanimaju tijekom ljeta. U pisanju sam dosta napredovala, pisana slova sam zamijenila malim tiskanim. Još imam problema s pravopisom i sa spellingom engleskih riječi.

Učenik: Mislim da bolje čitam, još uvijek negdje malo „zapinjem“ i miješam slova. Kada bih više čitao i vježbao, vjerujem da bih još bolje čitao. Pisanje mi je lakše, iako i dalje znam pogriješiti u pravopisu. Dok sam pisao pisanim slovima, rukopis mi je bio lošiji, a ni sada nije najljepši.

• Što je za tebe disleksija?

Učenica: To je teško pitanje…Opisala bih to kao jedinstven dio moga života. Disleksija je dio mene i ona će uvijek biti tu, ali ništa nije nemoguće, kroz vježbu se mogu poboljšati.

Učenik: Čudno zvuči poremećaj…rekao bih da je to teškoća u čitanju.

• Kako si otkrio/la da imaš disleksiju i tko ti je to priopćio? Kako si reagirao/la?

Učenica: Odlazila sam logopedu tijekom 1. razreda, međutim, u 4. razredu, kada smo primijetili da ne napredujem u čitanju, ponovno sam išla na procjenu te su meni i mami rekli da imam disleksiju i disgrafiju. U početku nisam znala što je to, ali su mi roditelji objasnili da se radi o problemima čitanja i pisanja. Bila sam malo iznenađena i prestrašena jer nisam znala hoće li se moje čitanje ikada poboljšati, ali mi je u isto vrijeme laknulo jer sam znala zašto čitam drugačije od drugih.

Učenik: Mama mi je rekla da ćemo više čitati kod kuće i da ću ići u SUVAG zbog problema s čitanjem. Nisam burno reagirao, pomirio sam se s tim, jedino mi se nije dalo ići jer sam logopedu išao tijekom ljetnih praznika.

• Što ti predstavlja najveći izazov u školi?

Učenica: Čitanje i prezentiranje pred razredom.

Učenik: Učenje. Previše vremena mi treba da nešto naučim. Problem mi je i javni nastup, odnosno čitanje pred razredom ili prezentiranje nekog projekta.

• Kada kažem disleksija, koje tri riječi ti padaju “na pamet”?

Učenica: Problem, teško i jedinstveno.

Učenik: Čitanje, pisanje i razmišljanje.

• Koji nastavni predmet ti je najdraži? Zašto?

Učenica: Svaki predmet ima svoje dobre i svoje loše strane, ali mislim da bih rekla da mi je geografija najdraža. Najvećim dijelom zbog učiteljice koja nastavni sat čini zabavnim.

Učenik: U svim predmetima postoji nešto što volim. Najviše se veselim tjelesnom i likovnom, ali su mi ipak najdraži geografija i povijest jer većinu toga naučim na satu.

• Koji nastavni predmet ti je najmanje drag? Zašto?

Učenica: Matematika i hrvatski jezik, ali da se razumijemo, ne zbog učitelja! Hrvatski mi je težak zbog puno čitanja i gramatičkih i pravopisnih pravila.

Učenik: Hrvatski jezik. Zahtjevan je i treba puno učiti.

• Kakva su tvoja iskustva s učiteljima u školi?

Učenica: Dosta dobra! Svi imaju razumijevanja za moje probleme s čitanjem i pisanjem te mi nastoje pomoći koliko god mogu.

Učenik: Ja sam zadovoljan, pogotovo kad razgovaram s prijateljima iz drugih škola. Imaju razumijevanja, pripremaju mi dodatne listiće i ne prozivaju me da čitam na glas.

• Imaš li u školi osobu od povjerenja s kojom možeš razgovarati ukoliko te nešto muči?

Učenica: Svakako razrednica, s njom razgovaram svakodnevno i iskreno ju obožavam. Osim nje, Vi.

Učenik: Došao bih kod Vas ili razrednice, ali i kod drugih učitelja ako imam neki problem.

• Misliš li da disleksija utječe na tvoje ocjene?

Učenica: Jednim dijelom da, a jednim dijelom ne. Smatram da je najviše do mog truda, međutim, disleksija utječe na moje učenje u smislu da ne mogu čitati duže od 20 minuta bez prekida. S obzirom na to, mama i ja smo razvile strategiju učenja gdje svaki predmet učim pola sata i tako ih izmjenjujem nekoliko u danu. Najviše mi pomaže učenje kroz izradu prezentacija gdje istovremeno mogu izraziti svoju kreativnost.

Učenik: Mislim da moje čitanje utječe na moje učenje, ali ne mogu točno reći jer ne znam kako bih učio da nemam disleksiju.

• Smatraš li da te disleksija na neki način ograničava? Postoji li nešto što bi želio/željela biti, a sada ti se čini nemoguće?

Učenica: Mislim da me ograničava u kontekstu škole jer mi otežava učenje, ali ne u budućoj karijeri. Kada sam saznala da imam disleksiju, mislila sam da nikada više neću moći normalno čitati, međutim, kada vidim koliko sam do sad napredovala znam da ništa nije nemoguće. Vjerujem da ću se za par godina osjećati kao da ni nemam disleksiju. Disleksija me naučila puno životnih stvari.

Učenik: Za sada mi se čini da bih mogao biti što god želim, trenutno mi se sviđa zanimanje kuhara ili fizioterapeuta za sportaše.

• Smatraš li da osobe s disleksijom mogu biti što god žele?

Učenica: Zapravo da. Disleksija će uvijek biti tu, ali ništa nije nemoguće ako uporno pokušavaš. Disleksija je na neki način vrlina jer smo se suočili s puno više izazova nego osobe koje ju nemaju i to nas je osnažilo.

Učenik: Mislim da bi im bilo teže u poslovima gdje ima puno matematike i čitanja, ali mogli bi biti uspješni ako se potrude.

• Utječe li disleksija na tvoja prijateljstva? Znaju li tvoji prijatelji da imaš disleksiju i jeste ikada o tome razgovarali?

Učenica: Da, u nekim situacijama su me prijatelji „odbacili“ kada su čuli da imam disleksiju, vidjeli su me kao drugačiju. Svi moji pravi prijatelji znaju da imam disleksiju, u početku su bili znatiželjni i to mi je bilo ok, zapravo mi je skroz u redu pričati o tome.

Učenik: Ne utječe. Oni koji nisu znali da imam disleksiju su bili iznenađeni jer to nije nešto što je vidljivo pa su me ispitivali.

• Poznaješ li drugu djecu ili odrasle osobe s disleksijom?

Učenica: Baš s disleksijom ne, ali sam u kontaktu s djevojčicom koja ima autizam. Imamo puno zajedničkih tema vezano uz odrastanje kada si drugačiji.

Učenik: Poznajem nekoliko djece iz naše škole koja imaju disleksiju, ali nismo previše o tome razgovarali.

• Što bi savjetovao/la drugoj djeci s disleksijom?

Učenica: Disleksija je samo mali djelić nas koji ćemo uz puno vježbe svladati. Kao što sam već rekla, ništa nije nemoguće. Važno je da nađu prijatelje koji će podržavati njih kao njih.

Učenik: Rekao bih im da definitivno trebaju više učiti i truditi se od druge djece, ali da ih to ne treba sputavati. Ja imam disleksiju i normalno funkcioniram.

• Znaš li da velik broj znanstvenika disleksiju ne smatra poremećajem niti teškoćom već drugačijim načinom funkcioniranja? Kakav je tvoj stav o tome?

Učenica: Znam, smatram da je to stvarno istina, pogotovo u smislu drugačijeg načina učenja. Osim toga mislim da smo kreativniji i empatičniji.

Učenik: Nisam to čuo do sada, ali se slažem. Kada kažeš poremećaj to zvuči ozbiljno i strašno, a zapravo disleksija to nije.

 

Hvala našim učenicima na iskrenosti!

Barbara Klarić Kolić, mag.logoped.