Maske i ljudska prava
Kako je tema ovogodišnjeg Dana škole bila kasni srednji vijek i renesansa, u fašničkoj veljači smo se nadovezali i na pokladne običajne, maškare i festivale iz tog vremenskog perioda. Tako su se učenici MYP razreda na satima Visual arta, Povijesti i Građanskog odgoja upoznali s raznovrsnim srednjovjekovnim i renesansnim maskama, kroz likovnu umjetnost i u kontekstu osobnog i socijalnog razvoja.
Kroz interdisciplinarni projekt pod nazivom Maska kao kazna ili kao dio osobnosti učenici su se ponajviše na satima Visual arta upoznali sa značenjem i vrstom maski u srednjem vijeku i renesansi, te njihovim likovnim obilježjima. Na satu Povijesti učenici su se upoznali s temeljenim ljudskim pravima (prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima) u odnosu na srednji vijek/renesansu i sadašnjost. Na satu Građanskog odgoja učenici su istraživali ljudska prava, a poseban naglasak je bio na slobodi izražavanja.
Oblikujući letke o ljudskim pravima prikazali su kako ovo pravo štiti različite oblike izražavanja: od vizualnog (slike, fotografije i video), audio (glazba, iskazane riječi itd.) i ponašanja (izvedba ili akcija). Oblikujući Maske srama i maskarade renesanse maske na satima Visual arta učenici su kroz kreativno izražavanje prikazali problematiku slobode verbalne i neverbalne komunikacije.
Učenici MYP3 su se najprije upoznali s maskama srama kao konceptom koji je nastao u srednovjekovnoj Europi, a zatim ga usporedili s konceptom ljudskih prava danas. Promatrajući artefakte maski srama iz različitih europskih muzeja reinterpretirali su i oblikovali maske od tankog kartona.
Maska srama, u 16.st u Europi, bila je najblaža kazna koju je optuženi mogao dobiti. Te metalne rešetkaste maske su bile izrađene u obliku koji je simbolizirao prirodu nečijeg zločina. Prvenstveno su se koristile za kažnjavanje žena koje su bile optužene za svađe, ogovaranja, prisluškivanja i špijuniranja. To je razlog zašto su ženske maske srama imale groteskna lica, velike magareće uši i izdužen, isplažen jezik.
Muške maske srama uglavnom su bile u obliku svinjske glave koja je označavala lošu higijenu ili u obliku vučje glave s oštrim zubima za one čiji je jezik bio vulgaran ili uvredljiv. Maska bi im bila pričvršćena oko glave/lica dok bi paradirali gradom, često nesposobni govoriti. Maska je mogla imati i zvono na vrhu, što bi dodatno privuklo pozornost na spektakl. Šetnja gradom s maskom srama na glavi predstavljala je oblik javnog poniženja i društvenog kažnjavanja.
U to vrijeme, u Hrvatskoj, u Zagrebu, nakon presude, osuđenik bi trebao nositi masku od Markova trga do vrata Dverca, kako bi svi građani mogli vidjeli tu sramotu.
S druge strane, renesansna venecijanska maska odraz je osobnosti lika koji ju slobodno nosi. Tako je maska sluškinje Colombine, lika iz Commedia dell’Arte iz 1530. godine, harlekinska maska. Kao i Harlekin, ona je sluškinja, ali taj njen položaj je ne sprječava da bude iskrena, drska i, prije svega, oštroumna. Ukratko, ona je doista tašta maska koja uvijek jako pazi na vlastiti izgled, ali ima i jaku osobnost. Možda joj je to jedina šansa za opstanak u svijetu Commedia dell’Arte, koji je apsolutno muški svijet.
Columbina je tradicionalno polumaska ukrašena raznim nakitom, perjem i tkaninama. Često oslikana zlatnom ili srebrnom bojom, držala se na mjestu vrpcom ili štapom.
Učenici MYP1 razreda su najprije promatrali venecijanske maske lika Columbine iz različitih povijesnih izvora, a zadatak im je bio da naprave svoju vlastitu masku s prepoznatljivim likovnim elementima Columbine harlekinske maske.
Ovaj školski projekt je rezultirao izložbom likovnih/vizualnih i literarnih radova u glavom hodniku škole, a sve maske su funkcionalne, kreativno i vješto napravljene, pozivajući promatrača da ih nosi.
Ivana Devernay Cimić,
učiteljica likovne kulture