Sadržaj

29. 6. 2020.

Pismo zahvale na kraju osmog razreda

Pismo zahvale na kraju osmog razreda

Ove neobične školske godine zbog epidemioloških mjera naši učenici osmih razreda nisu imali priliku uživo se oprostiti prigodnim govorom od svih nas s kojima su dijelili školske klupe punih osam godina.

No, donosimo vam Pismo zahvale koje su nam uputili na kraju svojeg osmogodišnjeg školovanja.

Hvala vam, osmaši, bilo je divno imati vas s nama!

 

     Poštovana ravnateljice škole, gospođo Klinger;

     poštovani stručni suradnici i djelatnici škole;

     poštovane profesorice i profesori;

     drage naše razrednice,

 

dopala me čast napisati vam slovo zahvale ispred generacije osnovnoškolaca od 2012. do 2020.

Imali smo sreću što nas je roda spustila u podneblje vedre klime, vrlo pogodne za odrastanje i tako smo postali dijelom obitelji smještene na adresi Davorina Bazjanca 2.

I nije baš slučajnost kako naša obitelj nosi ime – kako povijest piše – najvećeg narodnog junaka u Hrvata, Matije Gupca.

Djeca rastu, idu dalje nekim novim popločanim stazama i prate putokaze kojima ste ih poučili baš vi, junaci ove škole.

Mi vas ne napuštamo, samo idemo dalje. Naći ćete nas u znatiželjnim pogledima novih učenika, čut ćete nas u simfoniji žamora i smijeha, kada bude znanim vam tonalitetom zvučala po hodnicima. Prepoznat ćete nas na vedrome nebu, jer Gupčeve zvjezdice sjaje ponosnim sjajem.

Kao što rekoh, ovo je podneblje vedre klime!

Naučili smo kako je obujam znanja jednak površini baze koju ste nam postavili, pomnožen s visinom koju ćemo sami graditi.

Vjerujem, kako će rezultat biti pozitivan broj!

Vjerujem, kako će jednoga dana naša slika u zrcalu biti realna, uspravna i uvećana.

Vjerujem, kako će se iz zasićene otopine mudrosti i znanja jednoga dana iskristalizirati prekrasni primjerci, zavidne veličine.

Nemojte nam zamjeriti nestašne trenutke.

Hormoni su kemijski glasnici u našemu tijelu, najaktivniji baš u ovom životnom razdoblju. Zamjerite tim glasnicima, zasigurno ćemo ih i sami kriviti jednoga dana.

Naš dječji roman, podijeljen na osam poglavlja, s mjestom radnje u Matiji Gupcu, imao je neočekivani kraj. Kraj opisuje prvu generaciju učenika koji napuštaju svoj osmogodišnji dom bez dodira i zagrljaja najmilijih. Virtualno smo primili od vas zadnje savjete za istinske životne vrijednosti. Sva ta sjećanja pohranit ćemo na server koji se zove – životni put.

ISHODI UČENJA:

  • predmetni profesori prepoznaju stečeno znanje učenika u pročitanim rečenicama.

VREDNOVANJE:

  • Vodili ste nas sigurnom rukom po stazi koja vodi k znanju.Blago bez slabosti, snažno bez grubosti i strpljivo bez umora.

Uz vrednovanje prilažemo vam jedno veliko: HVALA!

 

Maro B., 8. a

Prečice