Sadržaj

11. 5. 2021.

Razgovor s književnikom Pavlom Pavličićem

Razgovor s književnikom Pavlom Pavličićem

Dana 23. travnja održala se jubilarna, deseta Noć knjige.

Tema ovogodišnje noći knjige jest „Ljekovita moć knjige“.  Tim povodom, učenice koje pohađaju izvannastavnu aktivnost „Medijski vrtuljak“  razgovarale su s poznatim hrvatskim književnikom Pavlom Pavličićem i saznale što za njega predstavlja knjiga, koliko mu je važna u životu, što bi bio da nije književnik te mnoge druge zanimljive činjenice. Cijeli intervju pročitajte u niže navedenom tekstu i bolje upoznajte našeg poznatog književnika.

Kristina Čondrić, profesorica hrvatskoga jezika

 

Razgovor s književnikom Pavlom Pavličićem

 

N: Dobar dan, gospodine Pavličiću! Hvala Vam što ste pristali na razgovor s nama. Za početak, možete li nam reci kako podnosite ovo pandemijsko vrijeme?

P: Prilično dobro. Držim se propisa, pa se ne bojim, a moje su potrebe ionako male.

N: Što Vas najviše može opustiti u ovo vrijeme korone?

 P: Dobar razgovor i dobra knjiga. Srećom, i jednoga i drugoga imam u izobilju.

N: Jeste li posegnuli za čitanjem knjiga kada niste bili raspoloženi?

P: Bilo je i toga, ali rijetko. Čitati u lošem raspoloženju isto je kao otići u krevet ljut: uvijek nešto krene naopako. Za borbu protiv zlovolje preporučujem fizičku aktivnost, po mogućnosti korisnu, poput spremanja podruma i cijepanja drva.

N: Može li Vas čitanje opustiti?

P: Ne očekujem od čitanja da me opusti, nego, naprotiv, da me napne, uzbudi i u pozitivnom smislu uznemiri. Opušta me kad obavim neki posao, ali čitanje ne računam u rad, nego u zabavu.

N: Koja Vas knjiga može posebno opustiti?

P: Vi ste neki jako napeti ljudi, kad ste toliko navalili s tim opuštanjem. Psihološki učinci su u vezi s knjigama sekundarna stvar, važniji su drugi poslovi koje ona obavlja.

N: Što biste poručili učenicima, zašto je korisno pročitati  knjigu kada nisu raspoloženi?

P: To smo već riješili: ne mislim da treba čitati u lošem raspoloženju.

N: Što mislite zašto je važno obilježavati Dan knjige/ Noć knjige?

P: Zato što tada nastane velika strka o galama oko knjiga, pa se vidi da one ljude zanimaju, a pojavi se tada i  prilika da ih čitatelji nabave po pristupačnijoj cijeni. Osim toga, dok traju ti dani i noći, ljudi dožive svašta zanimljivo, upoznaju druge čitatelje, i tako knjige posaju dio njihove biografije.

N: U nastojanju da odgovore na aktualni trenutak, organizatori Noći knjige odlučili su Noć knjige 2021. tematski posvetiti ljekovitoj moći knjiga . Je li za Vas knjiga ljekovita?

P: Moram priznate da to do ovoga trenutka nisam ni znao. Ali, sad mi je jasnije zašto vi toliko govorite o tome kako knjige opuštaju. Iskreno govoreći, ja u ljekovitu moć knjiga ne vjerujem, ai zato vjerujem da je cjeloživotno čitanje vrlo zdrava navika.

N: Veliki Fjodor Mihajlovič Dostojevski, u baštinu nam je ostavio sljedeću misao: Kada je bogatstvo izgubljeno – ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno – skoro sve je izgubljeno. Što mislite mogu li nam, i kako, knjige pomoći u održavanju zdravlja pojedinca i društva?

P: Kad se o zdravlju radi, nijedno sredstvo ne treba unaprijed odbaciti. Prema tome, ako netko ima kakav dobar prijedlog, samo naprijed.

N: Koju biste knjigu kao „lijek“ preporučili za čitanje?

P: Ako već mora igrati ulogu aspirina, onda neka bude humoristička.

N: Opušta li Vas više čitanje ili pisanje knjiga?

P: Nisam nikad o tome razmišljao. Razmislit ću, pa ću vam javiti.

N: Možemo li sada nešto saznati o Vama i Vašim knjigama?

N:  Možete li nam opisati atmosferu u kojoj pišete neku knjigu?

P: Nema tu nikakve osobite atmosfere: sjedi čovjek za stolom i piše. Da me ugledate u takvoj situaciji, ne biste znali pišem li roman, poreznu prijavu ili pismo ujni u Oroslavje

N: U čemu tražite inspiraciju?

P: To se često i sam pitam. Čini mi se da ona dolazi sama, neovisno o mojoj volji: jednstavno me nešto zaokupi, pa po tome zaključim da je vrijedno priče.

N: Jeste li napisali ili započeli pisati knjigu u vrijeme potpunog „zatvaranja“?

P: Zatvaranje nije ništa promijenilo u mome radnom ritmu. Pisao sam onako i onoliko koliko i inače pišem.

N:  Koliko Vam vremenski treba da napišete jednu knjigu?

P: Sazrijevanje ideje može trajati mjesecima, pa i godinama, ali ako mislite na fizičko zapisivanje riječi, onda je to relativno kratko: dvadeset, trideset, pedeset dana, ovisno o dužini teksta, s tim da pišem iz dana u dan, dok ne bude gotovo.

N: Jeste li napisali neku knjigu po istinitom događaju?

P: Nisam. Uvijek sam mislio da je dužnost (ili privilegij) pisca da izmišlja.

N:  S kojim likom iz Vaših knjiga biste se mogli poistovjetiti (sada ili u mladosti)?

P: Ni s jednim, i ujedno sa svima. Likovi nisu odrazi živih ljudi (pa čak ni pisca kao živa čovjeka), nego oni postoje samo unutar priče, i dobri su onoliko koliko toj priči pridonose.

N:  Koja Vam je Vaša najdraža knjiga i lik? Zašto?

P: Ja ne mogu ocjenjivati vlastite knjige: svaku sam pisao punom snagom, ali neke se mu uspjele bolje,  a neke slabije. Tako ispada da ocjenu moram prepustiti čitateljima, pa što se sviđa njima, sviđa se i meni.

N: Što biste bili po zanimanju da niste književnik?

P: Bio bih knjižničar.

Možemo li sada saznati nešto o Vama kada ste bili u OŠ?

N: Budući da učenici vrlo često pokazuju otpor prema propisanoj lektiri, zanima nas jeste li Vi voljeli čitati lektire u OŠ?

P: Kako kad. Ali, neke sam lektirne pisce doista volio, npr.  Matu Lovraka, pa sam pročitao i one njegove knjige koje nisu bile u lektiri.

N: Koja vam je najdraža lektira iz OŠ?

P: Najdraže i je bilo ono što sam sam birao, a osobito su me privlačile one knjige za koje su mi odrasli govorili da još nisu za mene.

N: Kojeg ste književnika najviše voljeli čitati?

P: Tu je prvak bio Jules Verne, ne znam čita li se još, ali meni je bio jako drag.

N: Jeste li tada čitali samo lektire ili ste čitali knjige i u slobodno vrijeme?

P: Čitao sam sve do čega sam mogao doći, a treba znati da u moje vrijeme baš i nije bilo knjiga na bacanje, a tzv. obično ljudi nisu imali kućne biblioteke, pa smo tako posuđivali knjige jedni drugima, i umotavali ih u novinski papir da se ne istroše.

N: Je li čitanje knjiga utjecalo na Vaš poziv?

P: Utjecalo je presudno. Ja mislim da čovjek postaje pisac zato što je prije toga bio čitatelj, pa želi drugima dati ono što su njemu dali njegovi omiljeni autori.

N: I za kraj, recite jednu poticajnu poruku našim učenicima?

P: Tko čita, ne skita.

Blitz pitanja:

·  Opišite sebe u tri riječi

P: To sam ja.

·  Što je gore: doživjeti neuspjeh ili nikada ne pokušati?

P: To je lažna dilema, jer pokušati se mora, a i propasti se ponekad mora.

·  Koji predmet vam je bio najdraži u osnovnoj školi?

P: Hrvatski.

·  Knjiga / film?

P: Oboje.

Bicikl / automobil?

P: Auto.

Kazalište / kino?

P: Kino.

 

Prečice