Ovih dana dok pratimo ratne izvještaje i suosjećamo s narodom Ukrajine posebno su nam u školi u mislima i srcu obitelji naših učenika porijeklom iz te bliske zemlje. Duboko smo pogođeni i razočarani događajima koji se posljednjih dana odvijaju u Ukrajini.

Za mnoge ljude i obitelji u Hrvatskoj koja ima nedavno iskustvo rata u svojoj prošlosti, trenutna događanja u Ukrajini su traumatizirajuća jer nas podsjećaju na devedesete. 
Koliko god se naše reakcije činile bolne, uznemirujuće i teške, one su normalne i očekivane s obzirom da rat nije događaj koji je uobičajen te predstavlja ugrozu za živote, tjelesni i psihički  integritet ljudi.  

Važno je imati na umu kako ljudi imaju kapacitet nositi se, preživjeti i prebroditi traumu, a u procesu suočavanja i oporavka važnu ulogu imaju nama važni ljudi i odnosi. Izražavanje osjećaja neće nas dovesti do gubitka kontrole, nećemo “poludjeti” niti ćemo potaknuti nešto što već ne postoji. 

Nije poželjno stvarati visoka očekivanja od sebe da se ne smijemo osjećati neugodno i tjeskobno u ovoj situaciji niti tjerati sebe u ono što nam možda ne treba ili nam ne pomaže. 
Budimo strpljivi i suosjećajni sa sobom i drugima, osobito s djecom i mladima koji  vjerojatno ne gledaju toliko vijesti kao odrasli, ali itekako prate što odrasli rade i pričaju. Stvaraju svoje mišljenje, imaju osjećaje, a vjerojatno i strahove.   

Kako otvoriti razgovor o ratu s djecom?

•   Svatko ovu situaciju doživljava na svoj način te stoga ne treba ni umanjivati niti izbjegavati razgovor s djecom o njihovim osjećajima.
•  Kao roditelj i odrasla osoba važno je biti svjestan svojih  reakcija i osjećaja koje nije moguće sakriti i koje je dobro osvijestiti. 
•  S djecom i mladima o temi rata dobro je razgovarati ako to oni žele;  temu ne treba nametati ako oni iz nekog razloga nisu spremni i otvoreni za razgovor. 
•  Djecu svakako treba saslušati i dati im do znanja da su roditelji tu kako bi s njim/njom mogli razgovarati o ratu. 
• Sve informacije koje se daju djeci i mladima trebaju biti istinite te je potrebno izbjegavati nagađanja ili iznošenje predrasuda. Posve je u redu pošteno reći da na neka pitanja ne znamo odgovor. Nikako nije uputno izazivati strah ili paniku kod djeteta ili davati informacije koje nisu provjerene. 

Pripremila Natalia Dujić, psihologinja