Depresija i adolescencija

Depresija je emocionalno stanje koje  prati osjećaji tuge i praznine, osjećaj bezvrijednosti i krivnje, povlačenje od drugih, promjene u obrascima spavanja, promjene apetita, gubitak interesa i uživanja u uobičajenim aktivnostima.

Adolescencija je period velikih promjena i sazrijevanja, stoga je moguće da se jave periodi tjeskobe, sniženog raspoloženja ili nagle promjene raspoloženja koje su normalan dio odrastanja.

Ukoliko se depresivno raspoloženje nastavi duže vrijeme, moguće je govoriti o kliničkoj depresiji te je potrebno potražiti pomoć stručnjaka.

Razlike između depresije kod mladih i odraslih

Depresija kod djece i mladih može izgledati bitno drugačije od depresije odraslih. Sljedeći simptomi depresije učestaliji  su kod adolescenata nego kod odraslih:

– Razdražljivost ili ljutito raspoloženje – razdražljivost za razliku od tuge je najčešće dominantno raspoloženje kod mladih s depresijom, depresivni mladi mogu biti mrzovoljni, neprijateljski, lako se naljute ili imaju učestale izljeve bijesa.

– Pojačana osjetljivost na kritiku – depresivni mladi su preplavljeni osjećajima vlastite bezvrijednosti zbog čega su naročito osjetljivi na kritiku, odbacivanje ili neuspjeh, ovo je naročito naglašeno kod vrlo ambicioznih mladih s perfekcionističkim tendencijama.

– Povlačenje od nekih, ali ne svih osoba – dok se odrasli s depresijom povlače od gotovo svih ljuti, djeca i mladi često nastavljaju druženja s nekim prijateljima; međutim, djeca i mladi s depresijom se druže znatno manje nego ranije, odvajaju se od roditelja ili se počinju družiti s novim i drugačijim prijateljima nego ranije

– Tjelesni bolovi – depresivna djeca i mladi se često žale na različite tjelesne bolove kao što su glavobolja ili bolovi u trbuhu, ukoliko se tjelesnim pretragama ne utvrdi somatski uzrok, bolovi mogu ukazivati na depresiju
 

Gdje su uzroci depresivnosti?

Čimbenike koji se povezuju s pojavnošću depresije možemo podijeliti u biološke, okolinske  te karakteristike ličnosti.

Biološki čimbenici  su temperament djeteta – priroda djeteta pri rođenju, disregulacija neurotransmitera, razvojne promjene (utjecaj pubertetskih hormona) i genetsko nasljeđe. Ukoliko je neki član obitelji bolovao od depresivnog poremećaja, vjerojatnost da dijete ili mlada osoba u jednom trenutku razvije simptome depresije može biti dva do tri puta veća. To saznanje ne mora biti stigmatizirajuće i obilježiti obitelj na negativan način, već upravo suprotno.  Saznanje da je rođak ili roditelj nekada imao takve tegobe može nam otvoriti oči na rane znakove depresije te nam tako pomoći u ranom prepoznavanju tegoba i učiniti liječenje djeteta uspješnijim.

Karakteristika ličnosti je npr. negativni kognitivni stil, negativno gledanje na sebe, svijet i budućnost.

Okolinski čimbenici uključuju stresne životne događaje, gubitke, zanemarivanje, zlostavljanje. Situacije koje iscrpljuju djetetove kapacitete za prilagodbu poput produljenih razdoblja narušenih odnosa  u obitelji ali i izvan nje, osobito kada su odrasli preokupirani svojim brigama  također negativno utječu na mentalno zdravlje djeteta ili mlade osobe te povećavaju mogućnost pojave depresivne epizode.

Kako roditelji mogu pomoći svom djetetu?

Ako primijetite da djetetovo tužno raspoloženje ili neki od navedenih simptoma traje dulje od tri tjedna, dobro se obratiti psihologu u školi.  Važno je imati na umu sljedeće: bolje je precijeniti teškoće koje dijete ima i provjeriti je li mu potrebna pomoć.  Depresija se ne smije zanemarivati niti misliti da će proći sama od sebe. Iako je stručna pomoć u liječenju depresije vrlo važna i vi kao roditelj možete napraviti puno toga:

Pomoć u izgradnji zdrave samosvijesti -  Roditelji moraju pomoći djetetu u izgradnji zdrave samosvijesti, na način da daju  priznanje za ono što dijete jest, a ne za ono što ostvaruje, za ono što može, koliko dobro to može ili koliko je u nečemu  bolje od drugih. Nužno je dijete prihvatiti i vidjeti, opažati što se događa u  djetetovom svijetu.

Emocionalna dostupnost roditelja  - Roditelji moraju biti emocionalno dostupni djetetu, pripaziti na svoju zauzetost i vrijeme koje u obiteljskom okruženju provode uz različite ekrane.  

Roditeljska zrelost i odgovornost – roditelji trebaju postavljati granice svojoj djeci, omogućiti im vježbalište za samostalnost i odgovornost, ne živjeti umjesto njih, čak i pod cijenu djetetova neuspjeha, jer jedino iz neuspjeha  djeca nešto mogu i naučiti. Mlade nikada ne treba definirati i stigmatizirati ili očekivati ostvarenje svojih ambicija kroz njih. 

Razvijanje zdravih navika – tjelesna aktivnost i boravak u prirodi vrlo povoljno utječu na psihičko zdravlje, za razliku od ležanja pred televizorom ili računalom. Također, zajedničko druženje unutar obitelji može doprinijeti vašem povezivanju s djetetom.

Podrška u rješavanju problema – dijete s depresijom često se  osjeća nesposobno samo riješiti čak i najmanji problem. U tome mu možete pomoći – razgovorom o problemu, emocionalnom podrškom i usmjeravanjem na najbolji način kako problem riješiti.

Briga o sebi – svakom roditelju je briga za dijete na prvom mjestu i u nastojanju da pomogne njemu, često zna zanemariti svoje potrebe. Ipak, ako ste vi iscrpljeni, frustrirani ili bolesni, teško ćete pomoći i djetetu. Zbog toga pokušajte pratiti sebe. Jeste li iscrpljeni? Neispavani? Je li vam previše svega?  Uzmite si nekoliko minuta i pobrinite se za svoje potrebe.