Dok učenici zamišljaju da učitelji i stručni suradnici praznike provode u papučama, uz čaj i daljinski upravljač, stvarnost je – kao i uvijek – malo drukčija.

Zagreb je odlučio dokazati suprotno. Napadao je snijeg. I to ne onaj “prikladan za Instagram”, nego pravi, zagrebački – mokar, težak i taman toliko visok da se pitaš jel’ ovo još dvorište ili potencijalna staza za skijaško trčanje.

U srijedu 7. siječnja učitelji i stručni suradnici su se, umjesto na sanjkanju, okupili u školskom dvorištu. Ne zato što su htjeli, nego zato što je snijeg odlučio doći nenajavljeno, bez suglasnosti i bez da je pročitao Godišnji plan i program rada. Naoružani lopatama, metlama i legendarnim optimizmom “začas ćemo mi to”, krenuli su u akciju.

Čistilo se timski, netko je lopatao, a netko je gurao snijeg. Dok su pojedinci pokazivali zavidnu tehniku, drugi su strateški upravljali akcijom s ruba dvorišta, uz stručno komentiranje:
“Tu si još malo ostavio.”
“Pazi, to će se opet zaledit.”
“Jesmo li mi ovo mogli riješiti mailom?”

Nakon uspješno odrađenog čišćenja, učitelji su, zadovoljni i blago promrzli, krenuli na sjednice – jer praznici za učenike možda traju, ali učiteljske obveze nikad ne spavaju. Dvorište je bilo čisto, snijeg poražen, a Zagreb je dobio još jednu potvrdu da učitelji i stručni suradnici rade sve: od obrazovanja i podrške učenicima do čišćenja (snijega) pred svojim pragom.