Dana 23. travnja u našoj školi, održana je radionica u sklopu programa „Odgoj u solidarnosti i za solidarnost“ kroz projekt „Učim živjeti“, koji provodi Udruga Zdenac.

Gošća radionice bila je voditeljica  misijskih aktivnosti Ana Papac, koja je učenicima približila stvarnost djece u Africi, potaknuvši ih na razmišljanje o zahvalnosti, solidarnosti i suosjećanju. Kroz prikaz svakodnevice onih koji žive u oskudici, učenici su mogli osjetiti koliko je dragocjeno ono što često uzimamo zdravo za gotovo.

Radionica je održana u ozračju međureligijskog zajedništva, na satima katoličkog i islamskog vjeronauka. U uvodnom obraćanju vjeroučiteljica Melisa naglasila je kako smo svi pred Bogom jednaki te kako nas vjera uči i poziva  na dobrotu, razumijevanje i posebnu ljubav prema bližnjima i onima koji su u potrebi. Upravo u ovakvim susretima različitosti, vjera postaje most koji povezuje, a ljubav snaga koja nas ispunjava i vodi.

Uz vjeroučiteljicu Melisu, u realizaciji radionice sudjelovali su i vjeroučitelji Anita i Hrvoje, zajednički doprinoseći stvaranju pozitivnog i ugodnog prostora u kojem djeca uče, te prepoznaju potrebe drugih i otvaraju svoje srce za dobro.

Zajedništvo vjeroučitelja u ovom projektu svjedoči da različiti putovi vjere mogu voditi istom cilju, odgoju srca za dobrotu, razumijevanje i nesebično darivanje drugima.

Posebno snažan trenutak radionice bio je onaj u kojem su učenici slušali kako djeca u siromašnim krajevima svijeta satima čekaju u redu za jednu skromnu šalicu kaše, dok su istovremeno tijekom radionice i sami bili počašćeni grickalicama i slasticama. Taj tihi kontrast nije bio slučajan, naprotiv, bio je to poticaj da osvijeste dar izobilja u kojem žive, ali i odgovornost koja iz njega proizlazi.
Neka ova radionica bude poticaj svima nama, da budemo zahvalniji, najprije Bogu, a zatim i roditeljima  i svima onima koji svojim trudom i ljubavlju naš svakodnevni život čine ljepšim. Jer pravo bogatstvo ne mjeri se onime što imamo, nego srcem koje zna prepoznati, cijeniti i dijeliti dobro.