Prvi dani škole veliki su korak za dijete. Novo okruženje, učiteljica, prijatelji, pravila i školske obveze zahtijevaju vrijeme za prilagodbu. Kako bismo našim prvašićima i vama roditeljima olakšali prve školske tjedne, u nastavku donosimo nekoliko praktičnih savjeta koji vam mogu pomoći u stvaranju mirne i poticajne svakodnevice.

1. Budite strpljivi
Dijete se mora naviknuti na mnogo toga: drugu djecu u razredu, učiteljicu/učitelja, školsku zgradu, put od kuće do škole. Roditelji trebaju dati dovoljno vremena djetetu da se prilagodi novoj situaciji ne uspoređujući ga pri tome s ostalom djecom.

2. Uspostavite mirnu dnevnu rutinu
Djetetu će pomoći približno isto vrijeme odlaska na spavanje, buđenja, obroka, igre i pripreme za školu. Ne pokušavajte sve promijeniti preko noći. Rutinu uvodite postupno i dosljedno.

3. Potičite samostalnost
Dopustite djetetu da samo pripremi torbu, pospremi pribor, odjene se i pripremi stvari za sljedeći dan – uz pomoć kada je potrebna.

Cilj nije da sve napravi samo, nego da postupno preuzima odgovornost za ono što može.

4. Pomozite, ali nemojte sve raditi umjesto djeteta
Kada dijete naiđe na teškoću, prvo pokušajte zajedno razmisliti: „Što bi ti mogao/mogla pokušati?”
Pomozite kada je potrebno, ali ostavite djetetu prostor da samo pokuša, pogriješi i ponovno pokuša. Tako se postupno razvijaju samostalnost i odgovornost. 

5. U početku pišite zadaću s djetetom, ali nikako umjesto njega
Roditelj treba biti potpora djetetu u svladavanju školskih sadržaja i uputiti ga u samostalno rješavanje zadaća.

6. Pitajte dijete kako se osjeća, a ne samo koju ocjenu je dobio/la u školi
Umjesto da razgovor svaki dan započnete pitanjem „Kako je bilo u školi?”, pokušajte s konkretnijim pitanjima:

 „Što ti je danas bilo najzanimljivije?”
„S kim si se danas igrao/igrala?”
„Je li ti nešto bilo teško?”
 „Je li ti danas nešto izmamilo osmijeh?”

Tako djetetu pokazujemo da nas zanima njegovo iskustvo, a ne samo školski rezultat.

7. Ne tražite savršenstvo
Prvi razred je vrijeme učenja – ne samo školskog gradiva, nego i pravila, organizacije, odnosa s drugima i odgovornosti. Pogreške, zaboravljene stvari, sporije obavljanje zadatka ili povremeni lošiji dan dio su prilagodbe.
Pokušajte više isticati trud nego samo rezultat: „Vidim da si se potrudio/potrudila.”

8. Ako se pojavi problem – razgovarajte sa učiteljicom i stručnim timom škole
Ako dijete dulje vrijeme pokazuje izraženu zabrinutost, odbija odlazak u školu, često se žali na različite teškoće ili primjećujete značajne promjene u njegovom ponašanju, nemojte ostati sami s tim.

Razgovarajte najprije s učiteljem/učiteljicom, a prema potrebi uključite stručnu službu škole.

Tražiti pomoć nije znak da je s djetetom nešto „pogrešno”. To je način da mu pružimo podršku na vrijeme.

9. Ostavite djetetu vremena za igru
Igra je djetetova stalna potreba koja ne prestaje polaskom u školu. U igri dijete najlakše uči, opušta se i zabavlja, razvija motoriku, maštu koncentraciju, mišljenje, obogaćuje govor, usavršava komunikacijske vještine i osjeća se dobro.

Za kraj – mali podsjetnik roditeljima …
Ne tražimo od prvašića da sve znaju i mogu odmah – dajmo im vremena da uče, griješe, pokušavaju i postupno postaju samostalniji.

Roditelj nije učitelj – i ne treba to biti. Uloga roditelja je pružiti djetetu sigurnost, emocionalnu podršku i poticajno okruženje u kojem će ono moći razvijati svoje sposobnosti i samostalnost. Važno je djetetu pružiti dovoljno prostora i vremena za učenje i odrastanje, uz podršku, razumijevanje i povjerenje u djetetove mogućnosti.

Svako dijete razvija se svojim tempom, a na tom putu najviše mu znači odrasla osoba koja ga prati, ohrabruje i vjeruje u njega.

                                                                                     Anja Gunčić, stručna suradnica pedagoginja