Razgovor s ravnateljicom Ljiljanom Klinger
Dana 29. 1. 2020. naša škola proslavila je 80. rođendan. Tim povodom učenice, koje pohađaju izvannastavnu aktivnost Medijski vrtuljak, razgovarale su s ravnateljicom škole mr. Ljiljanom Klinger. Proširili su svoja saznanja o najvažnijim činjenicama o povijesti škole, svakodnevnom radu i obvezama ravnateljice, pripremama za obilježavanje 80. rođendana.
U ugodnom okruženju nije nedostajalo ni zanimljivih detalja.
U niže navedenom razgovoru saznajte pojedinosti intervjua.
prof. Kristina Čondrić
Najveći uspjeh škole je osmijeh svakog učenika
Osnovna škola Matije Gupca 29. 1. 2020. slavi 80 godina postojanja. Tim povodom razgovarali smo s ravnateljicom Ljiljanom Klinger, koja je rekla nešto o povijesti škole, njezinoj ulozi u školi te otkrila i neke zanimljive detalje o sebi.
U: Za početak, koji su bili najvažniji događaji u povijesti škole?
R: Ako gledamo na povijest škole od 1939. godine, dakako, to je njezina gradnja. Ono što bih voljela da svi znate jest to da je naša škola tada izgrađena kao jedna od najmodernijih škola u gradu Zagrebu. U to vrijeme škola je imala bazen. Naravno da je onda u drugoj razvojnoj fazi bila jako značajna dogradnja škole, a to je sada B dio, gdje su kabineti predmetne nastave i zbornica. Zadnji dio škole izgrađen je prije 12 godina, odnosno C dio, gdje se sada nalazimo. To je što se tiče gradnje škole. Osim toga, još važniji dio je taj, kada je škola postala jedna od prepoznatljivijih škola, ne samo u Zagrebu, nego u Europskoj uniji i svijetu, kada smo postali međunarodna škola.
U: Možete li nam reći zašto se Dan škole slavi 29.1.? Po čemu je taj datum specifičan?
R: Reći ću vam samo da to potražite u enciklopediji te da porazgovarate s profesorima iz povijesti o tome, a ja ću vam samo šapnuti da ima veze za Seljačkom bunom i Matijom Gupcom.
U: Kako se do sada obilježavao taj dan?
R: Kao i svaki rođendan obilježava se na različite načine: priredbama, nekada izletima i proslavama. U zadnje vrijeme obilježavamo ga onako kako to pristaje svima, jednim zajedničkim odlaskom u kazalište „Komedija“.
U: Kako će se obilježiti 80. godišnjica?
R:Ove godine smo ozbiljniji, ipak slavimo 80 godina, pa ćemo otići u HNK pogledati predstavu „Čarobna frula“.
U: Koji je bio najveći uspjeh škole?
R: Najveći uspjeh škole je osmijeh svakog učenika koji ulazi u našu školu te radost i želja djece da pohađaju ovu školu, iako to ne moraju.
U: Po čemu je ova škola posebna?
R: Po vama - učenicima.
U: Koja je razlika između internacionalnog i nacionalnog programa?
R: Primarna razlika je u jeziku poučavanja, a to je engleski jezik. Osim toga, razlika je i u tome što u međunarodnom programu imamo puno snažniji zadatak nego u nacionalnom programu. Taj zadatak je pokazati domoljublje i ljubav prema Hrvatskoj i prema ovome gradu kao ozbiljni, kulturni, civilizirani domaćini za onu djecu koja se ne nalaze u svojim državama.
U: Jeste li zadovoljni aktivnostima i projektima?
R:Ne da sam zadovoljna nego sam prezadovoljna!
U: Kakvi su Vaši planovi /projekti vezani za budućnost škole?
R: Ima jako puno projekata. Mislim da trebamo nastaviti s europskim projektima, opremanjem škole s modernim tehnologijama, s odlascima učenika i učitelja u okviru Erasmusa, a to je razmjena i upoznavanje drugih obrazovnih sustava i škola u Eurpskoj uniji i šire. I naravno, razvijati što je više moguće one projekte koji zanimaju naše učenike.
Možemo li sada saznati nešto o Vama?
U:Što ste radili prije nego li ste postali ravnateljica?
R: Bila sam učiteljica.
U: Koji posao je zahtjevniji?
R: Svakako je zahtjevniji posao ravnateljice. Odgovornost koju ima učiteljica prema svojoj djeci u razedu i njihovim roditeljima širi se iz rakursa ravnatelja na puno više djece i roditelja. Osim toga, ravnatelj vodi brigu i oko zgrade i okoliša.
U:Koja je Vaša najzahtjevnija dužnost?
R: Biti mama.
U: Koje su prednosti i nedostaci Vašeg posla?
R: Prednost je to što se može stvarno učiniti puno, ako imaš strasti za posao. Nedostatak je što ne možeš produžiti radni dan.
U:Kako ste zamišljali sebe u našim godinama?
R: Ovakvu kao što sam danas.
U: I za kraj, koju biste poruku poslali učenicima i profesorima?
R: Da ne skidaju osmijeh s lica jer nema niti jednog razloga da budu nezadovoljni i nesretni.
Blitz pitanja:
Što radite kada niste u školi?
R: Odmaram i šetam po gradu.
Što je gore: doživjeti neuspjeh ili nikada ne pokušati
R: Nikada ne pokušati.
Da se sreća mjeri novcem, koja vrsta posla bi Vas učinila bogatim?
R: Upravo ovaj posao koji sada radim.
Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, što bi to bilo?
R: Osmijeh na licima svakoga djeteta.
Da Vam netko pruži priliku da se zauvijek odselite u neku državu, gdje biste otišli?
R: Ne bih iskoristila tu priliku zato što je ovo moja domovina i moj grad.
Na čemu ste najviše zahvalni?
R:Na tome što mogu raditi ono što volim i što u životu živim upravo onako kako volim.
Koja je Vaša najsretnija uspomena iz djetinjstva?
R: Najsretnija uspomena iz djetinjsta mi je ta što sam cijele dane provodila igrajući se na ulici.
Koji predmet Vam je bio najdraži u OŠ?
R: Matematika.
Knjiga / Film / Kazalište?
R: Knjiga.
Pizza ili salata?
R: Pizza.


