Landscape Inspired Ekphrases
For Croatian Language and Literature, MYP2 students had a task to write an ekphrasis, poem inspired by landscape art painting or photograph. They could write what they are feeling, what they are seeing and what they are thinking about while looking at the picture. It supposed to be a kind of a "talk to" the author of the painting.

BIJEG
Drvena daska, jedna do druge
slažu cestu za moj bijeg.
Gdje završava ta cesta?
Hoću li naći nastavak puta?
Želim li pobjeći na kratko i uživati
u zalasku sunca?
Sunce.
More.
Mir.
Tišina.
Sve me to mami da pobjegnem od svakodnevice.
Žurba.
Brzina.
Obaveze.
Morati.
Ovdje to ne postoji.
Sjest ću na tren na taj drveni most.
Moj bijeg bit će bar nekoliko trenutaka.
Izgubit ću se u toplini sunca i miru koji pruža samo šum valova.
A kad prođe taj tren, vraćam se u svoju svakodnevicu.
No uvijek mi ostaje mjesto za moj bijeg.
Drveni most, sunce i more.
Božo, MYP2

SEJŠELSKA TRŽNICA
Sejšelska tržnica je dom najsvježijem voću,
Sejšelska tržnica je dom najfinijem povrću.
Sejšelska tržnica je dom ribama iz Indijskog oceana,
Sejšelska tržnica je dom najukusnijim začinima.
Banane s tržnice,
ima zelenih, žutih, čak i crvenih.
Kokos s tržnice,
s vodom slađom od šećera.
Crveni sneper s tržnice,
bolje ribe na svijetu nema.
Himalajska sol s tržnice,
Žačin za svako jelo.
Ja sretno svaki dan na tržnicu,
jer znam da me sreća čeka.
Ljudi tamo, nema ljubaznijih,
ali svejedno tužni
jer dom nemaju.
Mihael , MYP2

PREKRASAN DOŽIVLJAJ
Prekrasan zeleni travnjak,
Prekrio je tlo.
Raznobojni listovi,
Ukrasili su drveće.
Plavo nebo sjajilo se,
Kao blistavo more.
Zelena trava se njihala na vjetru,
Gotovo kao da je mogu čuti.
Uživala sam u pogledu,
Kad bih barem mogla uskočiti u sliku.
Hodala bih mirno,
Po dugom puteljku.
Gledala bih oko sebe,
Razmišljala o prirodi,
Koja me okružuje.
Jurja, MYP 2

ČEKAJUĆI...
U zalasku sunca još jednoga dana,
u beskrajno nebo gledajući...
raskoš oblaka,
slutnju,
umorne brodice,
snagu bljeska odmetnute zrake...
U mome srcu stvara se slutnja...
neba kao života,
mora kao sudbine,
bljeska u moru kao radosti,
a prijetnje oblaka kao težine života.
U beskrajno nebo gledajući,
obrišem suzu...
Milla, MYP2

ZLATNA NOĆ
Zvijezde su sjajile kao lampice
i obasjavale put do crkve,
njezin toranj, koji dira nebo,
tjera oblake u bijeg.
Gusti čempres kao morska trava,
kao da ga valovi nose
skriva strme planine.
Svi su se ljudi zatvorili u svoje kuće
da ne budu sami u mračnoj noći
samo mjesec stari svijetli iznad sela
i čuva zvijezde padalice.
Sara, MYP2
LUKA SNOVA
Promatram to more plavo,
gledam tu mirnu luku,
malu, ali za mene preveliku.
Vidim morske stijene
što valu mora prkose,
morsku pučinu na kojoj se
brodice s valovima nose.
Uživam u pogledu tom,
za mene neprocjenjivom.
Vidim svoj rodni grad,
sunčevim izlaskom obasjan.
Neki će reći da je beznačajan,
ali za mene on sve je.
Nadam se da ćete i vi pronaći
svoju luku iz snova i
poput mene
uploviti u nju.
Ivor, MYP2

DRVORED U LjETNOM POPODNEVU
Dosadno je ljetno popodne
Dok Priroda drijema
Jarko sunce sjaji posred vedrog neba
Svojim zracima slika stabla i krošnje drveća po tlu.
Sve je mirno dok povjetarac ne probudi prirodu
i obriše zadnje tragove slučajnih prolaznika
Nemirno lišće pleše u ritmu povjetarca
A kad vjetar puhne, i grane se pridružuju.
Tad i ptice živnu
Lete unaokolo i pjevaju
Odjednom je ovaj drvored ispunjen raznim zvukovima
Fijukanje vjetra, šuštanje lišća i pjesma ptica.
Kada se vjetar umori
Napušta prirodu
Sve je opet mirno i tiho
Samo neumorno sunce nastavlja slikati.
Nikolina, MYP2

MORE I JA
Gledam more, more plavo,
more mirno, kako šuti,
a brod kao da odmara,
nakon duge plovidbe.
U tišini osjećam mir
kao da spava.
Zagledana u pučinu
strah me da se ne probudi
i postane olujno more.
Zato gledajući ga želim da traje.
Šutim kao i more što šuti i
bojim se da se ne probudi.
Mir me obuzima i tonem u san
kao more koje gledam.
I sanjam da mu se vraćam.
Tarin, MYP2
RADOST
Nijanse plave boje.
Privlače me u dubinu,
Žudim se poigrati s njima.
Nada mnom modrina neba.
U meni sreća.
Netko me s plavih visina promatra?
Gle – oblak jedan!
Smiješi mi se i pruža ruku.
Rado bih mu pružio svoju, ali – daleko je.
Na otočiću razigranih boja
Tješim se igrom valova.
Nisam sam.
Moj brod je sa mnom.
Veseo pjeva i pleše
Dok me čeka spreman na novu plovidbu.
U život.
Jan, MYP2