Poštovani roditelji, 

današnji događaj u zagrebačkoj srednjoj školi kod djece i mladih može otvoriti brojna pitanja i izazvati različite reakcije. O događaju će vjerojatno razgovarati s vršnjacima, pratiti informacije na društvenim mrežama i pokušavati razumjeti ono što su čuli.

U takvim je situacijama važno da znaju da se mogu obratiti odrasloj osobi kojoj vjeruju – roditelju, učitelju, ili članicama stručne službe u  školi.

Ako dijete pita – razgovarajmo

Najprije pokušajmo saznati što dijete već zna i što ga zanima:

„Što si čuo/čula?“
„Postoji li nešto što te posebno brine?“

Nije potrebno iznositi više detalja nego što dijete traži. Dovoljno je dati kratke, jasne i dobi primjerene informacije te priznati kada nešto ne znamo.

Ako dijete kaže da se boji, pokušajmo ne umanjivati njegov osjećaj rečenicama poput „Nemaš se čega bojati“ ili „To se tebi neće dogoditi“. Umjesto toga možemo reći:

„Razumijem da te ovo uznemirilo.“
„Možeš mi reći što te brine.“
„Tu sam i možemo razgovarati o svemu što te zanima.“

Ponekad je najvažnije jednostavno slušati.

Djeca mogu reagirati različito

Neko će dijete željeti razgovarati i postavljati mnogo pitanja, dok drugo možda neće pokazivati nikakvu reakciju. Neka djeca mogu biti zabrinuta, razdražljiva, povučena, teže zaspati ili češće tražiti blizinu odraslih.

Kod adolescenata se uznemirenost ponekad može pokazati kroz šutnju, povlačenje, ljutnju ili prividnu nezainteresiranost.

Takve reakcije same po sebi ne znače da je s djetetom nešto ozbiljno. Važno je biti prisutan, pratiti dijete i dati mu do znanja da može razgovarati kada i ako to želi.

Ne moramo inzistirati na razgovoru. Dovoljno je reći: „Ako budeš htio/htjela razgovarati o tome, uvijek mi se možeš obratiti.“

Pazimo na društvene mreže

Informacije, fotografije, snimke i glasine danas se šire vrlo brzo. Djeca ne moraju pogledati svaki sadržaj samo zato što ga drugi dijele.

Razgovarajmo s njima o tome da ne prosljeđuju snimke i fotografije povezane s događajem. Iza takvih sadržaja nalaze se stvarni ljudi i njihove obitelji, pa je poštivanje njihove privatnosti i dostojanstva važno i u digitalnom prostoru.

Ako primijetimo da dijete neprestano prati vijesti i sadržaje o događaju, pomozimo mu da se od toga odmakne i vrati svakodnevnim aktivnostima.

Važna je svakodnevica

Druženje, sport, šetnja, igra, hobiji i vrijeme provedeno s obitelji mogu pomoći djeci da ponovno osjete stabilnost.

Ne trebamo cijelo vrijeme razgovarati o onome što se dogodilo. Dobro je da djeca nastave sa svojim uobičajenim životom, smiju se, igraju i bave se stvarima koje vole.

Kada potražiti dodatnu pomoć?

Ako se djetetova uznemirenost pojačava, traje dulje vrijeme ili značajno ometa spavanje, školu, druženje i svakodnevno funkcioniranje, dobro je potražiti stručnu pomoć.

Posebno je važno reagirati ako dijete govori o tome da želi nauditi sebi ili drugima.

U tim se situacijama roditelji mogu obratiti školskoj stručnoj službi, liječniku ili stručnjacima za mentalno zdravlje.

Ako vam je potrebna podrška

Na području Grada Zagreba dostupne su i Dežurne telefonske linije za psihološku pomoć i podršku.

Možete se javiti i stručnim suradnicama u našoj školi: Kontaktni podaci

Najvažnije je da dijete zna: „Možeš mi reći što te brine. Saslušat ću te i pomoći ti da se s tim lakše nosiš.“

Stručna služba škole